Zašto Cristiano Ronaldo nije samo veliki fudbaler već i šampion dobrih djela

Cristiano Ronaldo je možda milijarder i fudbalski profesionalac, ali njegov život nije uvijek bio ovakav.

Potiče iz siromašne porodice i molio je za hranu u najbližem McDonald'su. Zbog toga je veoma upoznat s tim kako je biti u stalnoj potrebi i sada se trudi da ovaj svijet učini boljim mjestom za život, posebno za djecu.

Još uvijek nema tetovaže jer često daruje krv.

Za razliku od velikog broja svojih vršnjaka, Ronaldo nema nijednu tetovažu na svom tijelu. Godine 2012. otkrio je glavni razlog zašto izbjegava da stavlja mastilo pod kožu: “Nemam tetovaže jer vrlo često dajem krv.”

Sve je počelo s njegovim bivšim saigračem, Carlosom Martinsom. Rekao je Ronaldu da su njegovom sinu potrebne redovne transfuzije krvi i koštane srži, a Ronaldo se brzo javio. Od tada je postao čest donator i potiče mnoge druge da doniraju.

Ljudima sa tetovažama je zapravo dozvoljeno da daju i krv. Ali svaka nova tetovaža mogu uticati na donacije i uzrokovati period čekanja iz predostrožnosti između 6 i 12 mjeseci.

Ronaldo je shvatio da bi njegova pomoć mogla biti potrebna danas i da je svaki minut bitan, pa je odlučio da ne rizikuje tako dugo čekajući. 2015. je rekao: „Svi možemo napraviti razliku darivanjem krvi. Svaka donacija može koristiti do 3 osobe u hitnim situacijama i dugotrajnim medicinskim tretmanima.

Zato sam entuzijastičan da podignem svijest o važnosti davanja krvi i da ohrabrim ljude širom svijeta da postanu doživotni davaoci krvi i pomognu u spašavanju života.”

Kada je u pitanju donacija koštane srži, mnogi ljudi misle da je to nešto što je izazovno.

Ali sam Ronaldo kaže da to nije ništa drugo do vađenje krvi i da to ne boli. “Učinio sam to prije mnogo godina,” rekao je, “i da moram ponovo, uradio bih jer je ovo veoma ozbiljna bolest za mnogo djece i moramo im pomoći.”

Pomogao je 7-godišnjem preživjelom od cunamija da obnovi kuću svoje porodice i platio dječakovo obrazovanje.

Mali Martunis je imao samo 7 godina kada su se ogromni talasi formirali zbog ogromnog zemljotresa 26. decembra 2004. godine, pogodivši plaže Banda Aceha u Indoneziji.

Martunis je odvojen od svoje porodice, ali je uspio preživjeti cunami. Ostao je živ puzeći po objektima koji su tonuli, jedan za drugim. Zatim se uhvatio za veliko drvo koje je plutalo u vodi, dovodeći ga do obale. Preživeo je 3 nedelje sam pre nego što se ponovo spojio sa svojim jedinim preživelim članom porodice, ocem.

Pošto je Martunis igrao fudbal neposredno prije nego što su ga talasi odnijeli, pronađen je u dresu Portugala sa Ronaldovim imenom. Ta slika je postala viralna.

Martunisova priča je toliko duboko inspirisala Ronalda da je odlučio da pomogne dječaku. Fudbalska zvijezda je navodno platila Martunisovo obrazovanje, a cijeli portugalski tim dao je novac za obnovu kuće njegove porodice.

Dječak je upoznao svog heroja 3 godine kasnije, a tada je Ronaldo rekao: “Vjerujem da mnogi odrasli ne bi mogli ni da se nose sa onim što je prošao.”

Prodao je svoju evropsku Zlatnu kopačku kako bi prikupio sredstva i izgradio nekoliko škola u Gazi.

Ronaldo je 2011. godine dobio evropsku Zlatnu kopačku. I umjesto da zadrži nagradu kao još jedan nezaboravan trofej, prodao ju je na aukciji i prikupio zapanjujućih 1,2 miliona dolara. Sva sredstva su uložena u izgradnju nekoliko škola u Gazi.

Često pomaže svojim mladim fanovima.

Godine 2009. čuo je za priču Nuhuzeta Guillena, devetogodišnjeg dječaka s terminalnim rakom.

Ronaldo je poslao vozača da odveze cijelu dječakovu porodicu u hotel u kojem su on i njegov tim u to vrijeme bili. Šalio se s dječakom odmah nakon što je izašao iz lifta, govoreći: „Zar ne želiš ništa reći? ” A onda je pozvao dječaka da gleda utakmicu u njegovoj privatnoj loži. Čak je svoj gol posvetio Guillenu i poklonio mu majicu nakon meča.

Ronaldo je tada razgovarao sa dječakovim ocem.

Nažalost, u njegovom stanju se nije moglo mnogo učiniti. Međutim, postojao je eksperimentalni tretman u SAD-u koji je Ronaldo odlučio da plati. Također je ponudio da plati sve dječakove lijekove i tretmane u privatnom medicinskom centru i to je činio više od godinu dana. Ali Guillenovo stanje se svejedno pogoršalo i on je nažalost preminuo u martu 2013.

2014. godine pomogao je još jednom mladom obožavatelju. Njegova majka je zamolila Ronalda da donira majicu njenom desetomjesečnom Eriku Ortizu Kruzu, koji je imao kortikalnu displaziju.

Ronaldo je platio početnu operaciju mozga i ponudio da pokrije troškove bilo kojeg naknadnog tretmana. Mada, ovoga puta nije bilo potrebno dalje liječenje i sve je prošlo u redu.

Sve u svemu, Ronaldo voli da komunicira i pomaže svojim navijačima, posebno djeci.

Kako je jednom rekao: „Djeca su i uvijek će biti najbolje što svijet može ponuditi i moramo ih zaštititi po svaku cijenu. Navijači su i uvijek će biti najbolji u [fudbalu], a mi moramo poštovati sve s njima suočeni i izdržati.”

Vraćajući se u vrijeme kada je Ronaldo i sam bio dijete, on još uvijek nije zaboravio 3 žene koje su mu tada davale hranu. I nije odustao da ih traži, nadajući se da će im uzvratiti za svu njihovu dobrotu.